Mada je o tome već rečeno u toj
novoj temi koju si postavio, odgovoriću i ovde – kao što ti je Wolf i odgovorio, rešenja jednačina ne mogu biti intervali, već skup nekih konkretnih vrednosti. U takvim zadacima u kojima se pita u kom intervalu pripadaju rešenja jednačine, prvo odrediš sama rešenja, a zatim ispituješ pripadnost tih rešenja svakom od ponuđenih intervala.
Npr. ako su ti dati intervali [inlmath]\left(-\infty,-3\right)[/inlmath], [inlmath]\left[-3,-1\right)[/inlmath], [inlmath]\left[-1,2\right)[/inlmath], [inlmath]\left[2,6\right)[/inlmath] i [inlmath]\left[6,+\infty\right)[/inlmath] a dobiješ rešenje [inlmath]-2[/inlmath], očigledno da to rešenje, od svih ponuđenih, pripada jedino intervalu [inlmath]\left[-3,-1\right)[/inlmath].
Ili, ako dobiješ [inlmath]2[/inlmath], to rešenje pripada jedino intervalu [inlmath]\left[2,6\right)[/inlmath].
Pretpostavljam da su odgovori ponuđeni u obliku intervala, a ne u obliku konkretnih rešenja, jer bi u ovom drugom slučaju kandidat koji polaže mogao jednostavnim uvrštavanjem svakog od ponuđenih rešenja u početnu jednačinu da dođe do tačnog odgovora, a time bi se obesmislio zadatak. Na ovaj način, kad se ponude intervali u kojima se nalazi rešenje, ta mogućnost je izbegnuta.