Malo bih se nadovezao na ovo neodbacivanje i neprihvatanje hipoteza iz svog 'statistickog' ugla. Izlozicu ovde kako sam ja to ucio.
Radili smo tako da nultu hipotezu mozemo odbaciti ili ne odbaciti, a alternaticnu prihvatiti ili ne prihvatiti. Zasto ti termini? Receno je da se u alternativnoj hipotezi uvek formulise tvrdnja koju nastojimo da potvrdimo, te se zato ona jos naziva i istrazivacka. Znaci, prilikom testiranja polazimo od pretpostavke da je nulta hipoteza istinita i nastojimo da nadjemo cvrste dokaze protiv nje i da je odbacimo, da bismo jelte prihvatili nasu tvrdnju iz alternativne hipoteze. Zato mislim da je izraz "neodbacivanje" korektniji od prihvatanja nulte hipoteze, zato sto ona, da tako kazem, nije u nasem interesu - jer je tvrdnja koju zelimo da prihvatimo, odnosno tvrdnja kojom se bavimo, u alternativnoj. Zato umesto da prihvatimo nultu, kazemo da nemamo dovoljno cvrste dokaze da je odbacimo, pa otud to "neodbacivanje" nulte hipoteze.
Postojao je jedan odlican primer u vezi sa tuziocem i optuzenim (u vidu postavljanja hipoteza i odbacivanja/neodbacivanja (prihvatanja/neprihvatanja) istih).
desideri je napisao:Postoje četiri slučaja:
- Moguće je prihvatiti tačnu hipotezu, i to je evidentno OK zaključak.
- Moguće je odbaciti pogrešnu i to je takođe OK.
- Moguće je odbaciti tačnu hipotezu i to je greška prve vrste.
- Moguće je prihvatiti pogrešnu hipotezu i to je greška druge vrste.
Da ne dodje do zabune, ovo se odnosi samo na nultu hipotezu (kada se ovde kaze hipoteza - sto je @desideri vec i naglasio gore). Pa da dopunim:
- Odbacivanje netacne nulte hipoteze - pravilna odluka.
- Neodbacivanje netacne nulte hipoteze - greska druge vrste.
- Odbacivanje tacne nulte hipoteze - greska prve vrste.
- Neodbacivanje tacne nulte hipoteze - pravilna odluka.
Iz ovog je logicno da mozemo napraviti samo jednu gresku, a ne obe istovremeno - ili necemo odbaciti netacnu ili cemo odbaciti tacnu nultu hipotezu. Takodje rizici ove dve greske nisu komplementarni, tj. [inlmath]\alpha+\beta\ne1[/inlmath], ali svakako veoma uticu jedan na drugog.
Sto se tice jacine (moci) testa, u oznaci [inlmath]1-\beta[/inlmath] ili [inlmath]\pi[/inlmath], ona jeste komlementarna sa rizikog greske druge vrste [inlmath]\beta[/inlmath]. Jacina testa nam pomaze za izbor optimalnog testa koji ce se koristiti - optimalan test je onaj koji za fiksiran rizk greske [inlmath]\alpha[/inlmath] ima najvecu jacinu. Medjutim, njih (rizik greske druge vrste i moc testa) je u stvarnosti veoma tesko odredti, zbog uticaja raznih faktora (da ne davim sa tim), pa se uzima da najvecu jacinu imaju parametarski testovi, ako je raspored skupa normalan.
Toliko od mene, da ne ulazimo u detalje, za sad. Ako se neko bude interesovao ili bude hteo nesto da razjasni (ako ima statistiku na faksu ili iz nekih drugih razloga), sigurno znam da ce @desideri to pojasniti (pa i ja, sto da ne - ako budem znao, naravno).