Đole nas je napustio u petak, 19.2.2021. nakon nekoliko dana borbe s koronavirusom.
Juče je sahranjen u svom rodnom Novom Sadu.
Večeras se Novi Sad na impresivan način oprostio od ove legende. S razglasa su emitovane njegove pesme, tvrđava je osvetljena njegovim likom, lampioni su pušteni u nebo, čamci s bakljama plovili Dunavom:
Prethodnih dana su se građani celog regiona opraštali od Balaševića, uz cveće, sveće i uz plišane mede, koji su već postali neka vrsta tradicije na njegovim koncertima, prema stihu „tad sam dobio par mandarina i malog belog zeca“.
Pokušao sam da na jednom mestu skupim neke najjače utiske (ne sve, nažalost, jer ne bi mogli stati u jedan post).
Ispred Đoletove kuće u Jovana Cvijića Novosađani su palili sveće i ostavljali cveće:
Na novosadskom Trgu slobode sa ozvučenja su emitovane Balaševićeve pesme, a građani su od sveća napravili ogromno srce s inicijalima Đ.B.:
Veliki plakat na Ilici u Zagrebu, s ispisanim „Bećarac“ na ćirilici – divan gest Zagrepčana, inspirisan početnim stihovima Đoletove pesme „Stih na asfaltu“ („Da mi je još jedared proći Ilicom, pa da bećarac našvrljam ćirilicom...“)
Svoju ljubav prema Đoletu na dirljiv način su pokazali i Splićani, okupivši se na Peristilu i pevajući njegove pesme:
Beograđani su se okupili na Trgu Nikole Pašića, kao i ispred Sava centra, u kojem je Đole dugi niz godina držao tradicionalne novogodišnje koncerte:
Na stanici u Puli (reči kojima počinje pesma „Oprosti mi Katrin“) Đole je takođe ispraćen pesmom, svećama i cvećem. I zviždukom voza.
Uz pesmu i uz sveće, Balaševiću su počast dali i građani Sarajeva:
(Nažalost, i na ovim snimcima su se mogli videti primeri kršenja epidemioloških mera – jedan deo ljudi bez maske, bez distance – što nikako ne treba opravdati, ali bih da to ostavimo za neku drugu, prikladniju temu, a da ovde ipak bude reči o samom činu oproštaja od ovog divnog čoveka.)
Kolika je veličina ovog umetnika najbolje pokazuje sva ova energija koja je u ovih nekoliko dana ujedinila region. Osim po vanvremenskim pesmama i tekstovima, od ljubavnih ka šeretskim, kao i šaljivim govorima na koncertima kojima je uveseljavao publiku, ostaće upamćen i po svojoj dobroti, mirotvornim angažmanima i protivljenju ratovima i sukobima.
Saučešće Olji, Jovani, Jeleni, Aleksi, ali i svim vernim Đoletovim fanovima od Vardara do Triglava (a i šire), koji gubitkom Balaševića osećaju da su izgubili nekog svog.
Apsolutna privilegija je bila živeti u Njegovo vreme. Večna mu slava.