Miladin Jovic je napisao:Tačno je da za [inlmath]k=2[/inlmath] jednačina ne bi imala realna rešenja (tj. ne bi imala nikakva rešenja odnosno bila bi nemoguća, ako se tako kaže), mada nigde nisam naišao da su ovako nešto tražili u zadatku. Verovatno sam nešto prevideo.
Ovaj deo nisam razumeo. Kako nisu tražili u zadatku? U zadatku se lepo kaže – traži se da jednačina nema realnih rešenja.

politicar123 je napisao:Znaci nemanje resenja i nemanje realnih resenja je zapravo isto

Nije baš sasvim isto. Tačno je da, ako nema rešenja iz toga sledi da nema ni realnih rešenja, ali implikacija u obrnutom smeru ne važi. Jer, ako nema realnih rešenja, to ne mora značiti da nema rešenja.

Pazi, ako ti dam tanjir u kojem su samo jabuke i pitam te da li se u tom tanjiru nalaze kruške, ti ćeš svakako odgovoriti
ne. Međutim, ako ti dam potpuno prazan tanjir i postavim ti isto pitanje – da li se u tom tanjiru nalaze kruške, šta ćeš mi odgovoriti,
da ili
ne? Pa naravno da ćeš mi odgovoriti
ne, bez obzira što se u tom tanjiru ne nalaze jabuke.

Uočavaš li analogiju sa svojim primerom?

Znači, kod ove jednačine, da bi se ispitalo kada neće imati realna rešenja, nije dovoljno samo posmatrati diskriminantu, već je potrebno proveriti i da li će to uvek, za sve vrednosti parametra [inlmath]k[/inlmath], uopšte biti kvadratna jednačina. Za [inlmath]k=2[/inlmath], dakle, ta jednačina neće biti kvadratna jer je koeficijent uz kvadratni član jednak nuli, pa tada nema smisla govoriti o diskriminanti, već se ispitivanje vrši na drugi način.
Slične zadatke s tom cakom imali smo i u
ovoj i u
ovoj temi.