Kao prvo, svi oni koji su na „Matemaniju“ dolazili i dolaze svakodnevno, neće na prijemnom ispitu ići na random taktiku, iz prostog razloga
što će sve odgovore znati.
E sad, što se tiče te random taktike, koja našim forumašima, kô što rekoh, neće trebati. Toga na prijemnom ispitu nesumnjivo ima, ali za to ne treba kriviti kandidate koji polažu – što reče kostur, svako razmišlja racionalno i gleda svoj interes kako da on lično prođe što bolje. I to je sasvim razumljivo.
Oni koji snose krivicu za takvo stanje su oni koji su osmislili takav sistem polaganja prijemnog i mogućnost da se „ide na sreću“.
Nekad ranije se prijemni sastojao od samo pet zadataka, ali pet zaista ozbiljnih zadataka, oko kojih se pošteno preznojiš i za koje ti bude malo i četiri sata koliko je prijemni trajao.
Naravno, ništa zaokruživanje, ništa taktika, gledao se samo postupak i ako ti je postupak pogrešan, pa makar na kraju rezultat i bio tačan – ništa od bodova.
A ako su već obesmislili prijemni ispit uvevši zaokruživanje i, samim tim, mogućnost da više poena dobiju ne oni s više znanja već oni koji imaju više sreće pri zaokruživanju, onda je još neshvatljivije da je sistem bodovanja takav da, nažalost, zaista stimuliše pogađanje „naslepo“.
Kada bi se dobijalo više negativnih poena za netačno zaokružen odgovor, a ne samo [inlmath]\frac{1}{3}[/inlmath] negativnih, onda bi takav sistem bio destimulišuć za isprobavanje raznih taktika.
Ovako, s postojećim sistemom bodovanja, zaista se na svaka tri nasumično zaokružena odgovora dobije, u proseku,
jedan pozitivan bod (izračunao sam), što je meni, lično, zaista neshvatljivo.
Ali, i tu postoji mač s dve oštrice. Prošle godine, kad sam gledao rezultate prijemnog na nekoj višoj školi, bilo mi je smešno kako je nekoliko kandidata uspelo da na prijemnom „zaradi“ – negativne poene.
Znači, bukvalno, poneseš iz srednje škole određen broj poena, dođeš tamo na polaganje prijemnog, izgubiš celo prepodne – da bi se odatle vratio s još manjim brojem poena od onog koji si imao do tog jutra.
A onda sam seo i razmislio. Oni su verovatno išli upravo na tu taktiku, da će nasumičnim zaokruživanjem svih 20 odgovora dobiti makar nešto pozitivnih poena. Zaista, kad se pogleda račun verovatnoće, ako tako radite najverovatnije ćete biti na dobitku. Ali, caka je u reči
najverovatnije.
Naime, raspodela broja poena među takvim „taktizerima“ ima oblik Gausove krive, s maksimumom oko nekog malog broja pozitivnih poena. Ali, levi kraj te krive ide i u negativnost, tj. postoji vrlo mala verovatnoća da ćete biti takve loše sreće da zaokružite baš sve pogrešne odgovore. Verovatnoća za takav fijasko jeste vrlo mala po svakom pojedinačnom kandidatu, ali ako na ispit dođe oko hiljadu kandidata, među kojima nekoliko stotina zaokružuje na sreću, od tih nekoliko stotina većina će dobiti koji pozitivan poen, ali će postojati i ta manjina, svega njih nekolicina, ali će ipak postojati, koji će proći s negativnim brojem poena.
To je rizik koji sa sobom nosi ta „random taktika“.