od Daniel » Sreda, 09. April 2014, 12:39
Složio bih se s tvojom pretpostavkom – budući da je oblik i položaj parabole takav da joj je teme ispod [inlmath]x[/inlmath]-ose, jasno je i da će dva temena upisanog pravougaonika (ona dva temena koja nisu na [inlmath]x[/inlmath]-osi) biti ispod [inlmath]x[/inlmath]-ose, tj. da će im [inlmath]y[/inlmath]-koordinate biti negativne. Međutim, geometrijski gledano, i stranice pravougaonika i njegova površina mogu biti samo pozitivne. Zato smo mogli izraz za površinu da napišemo na jedan od dva načina: jedan način je, da pišemo [inlmath]P=-2x\cdot y[/inlmath], gde [inlmath]y[/inlmath] označava [inlmath]y[/inlmath]-koordinatu ta dva temena (i, samim tim, ima negativnu vrednost, pa će zbog onog minusa u izrazu za površinu površina imati pozitivnu vrednost), a drugi način je, da pišemo [inlmath]P=2x\cdot y[/inlmath], gde [inlmath]y[/inlmath] označava stranicu pravougaonika i, samim tim, ima pozitivnu vrednost. U postupku koji si priložio izraz za površinu je napisan na ovaj drugi način. E sad, pošto je [inlmath]y[/inlmath] pozitivno, računamo ga kao apsolutnu vrednost [inlmath]y[/inlmath]-koordinate ona dva temena, tj. [inlmath]y=\left|f\left(2+x\right)\right|[/inlmath], a mogli smo ga isto tako računati i kao negativnu vrednost [inlmath]y[/inlmath]-koordinate, [inlmath]y=-f\left(2+x\right)[/inlmath], budući da znamo da je [inlmath]y[/inlmath]-koordinata negativna.
To bi ti bio i odgovor na pitanje zbog čega pri oslobađanju apsolutne vrednosti uzimamo vrednost [inlmath]-y[/inlmath] – dakle, zato što znamo da je vrednost [inlmath]f\left(2+x\right)[/inlmath], tj. vrednost izraza unutar apsolutne vrednosti, negativna.
Drugo pitanje je bilo zašto bi, kada bismo pri oslobađanju apsolutne vrednosti uzeli plus, ono što je maksimum postalo minimum i obratno. Zato što bi tada vrednost funkcije promenila znak u odnosu na prethodni postupak, tj. imali bismo slučaj negativne površine (što je, naravno, u geometriji nemoguće, ali ta greška bi bila posledica pogrešno uzetog znaka pri oslobađanju apsolutne vrednosti), pa bi sada minimum površine (koja je negativna) postao, zapravo, maksimum apsolutne vrednosti te površine. Npr. ako vrednosti površine idu, lupam, [inlmath]-2,\:-2.5,\:-3,\:-2.5,\:-2[/inlmath], tada bi [inlmath]-3[/inlmath] predstavljao minimum te površine, ali, pošto površina ima smisla jedino ako je pozitivna, i ako bismo posmatrali apsolutnu vrednosti te površine, njene vrednosti bi išle [inlmath]2,\:2.5,\:3,\:2.5,\:2[/inlmath], tako da bi ovo što je minimum, tj. [inlmath]-3[/inlmath], predstavljalo maksimum, tj. [inlmath]3[/inlmath], kad gledamo apsolutnu vrednost.
I, rešenje nije dobro napisano – umesto
[dispmath]A\left(1,0\right),\quad B\left(3,0\right),\quad C\left(3,2\right),\quad D\left(1,2\right)[/dispmath]
trebalo bi
[dispmath]A\left(1,0\right),\quad B\left(3,0\right),\quad C\left(3,-2\right),\quad D\left(1,-2\right)[/dispmath]
tj. [inlmath]y[/inlmath]-koordinate donja dva temena treba da budu negativne.
I do not fear death. I had been dead for billions and billions of years before I was born, and had not suffered the slightest inconvenience from it. – Mark Twain