JohnLocke je napisao:E sad, posto nisam bas sjajan matematicar resio sam ovaj zadatak na malo neobican nacin
Kaze pri datoj zapremini, i ja sam uzeo proizvoljnu vrednost [inlmath]V=16\pi[/inlmath]
Na taj način si pokazao da je odnos [inlmath]r:H[/inlmath] jednak [inlmath]1:2[/inlmath] onda kada je [inlmath]V=16\pi[/inlmath], ali nisi pokazao da taj odnos važi i za bilo koju fiksiranu vrednost zapremine. Zbog toga tvoje rešenje nije sasvim validno i ne preporučujem ti da radiš na taj način, već ovako kako ti je bole pokazao.
JohnLocke je napisao:[dispmath]P=2r^2+\frac{32}{r}[/dispmath][dispmath]P=\left(\frac{2r^3+32}{r}\right)[/dispmath] Izvod dakle,
[dispmath]P=\left(\frac{2r^3+32}{r}\right)'=0[/dispmath]
Zar ti nije bilo lakše da odmah računaš izvod izraza [inlmath]\displaystyle P=2r^2+\frac{32}{r}[/inlmath], dakle bez svođenja na zajednički imenilac? [inlmath]\displaystyle P'=4r-\frac{32}{r^2}[/inlmath] – eto, čas posla.
Svođenjem na zajednički imenilac morao si da ga računaš kao izvod količnika, što je nepotrebno komplikovanje.
JohnLocke je napisao:Izvod dakle,
[dispmath]P=\left(\frac{2r^3 +32}{r}\right)'=0[/dispmath]
[dispmath]\frac{\left(2r^3+32\right)'r-\left(2r^3+32\right)r}{r^2}=0[/dispmath]
Zaboravio si „prim“ kod poslednjeg [inlmath]r[/inlmath] u brojiocu, dakle, treba [inlmath]\displaystyle\frac{\left(2r^3+32\right)'r-\left(2r^3+32\right)r{\color{red}'}}{r^2}=0[/inlmath], mada je očigledno da je to samo greška u kucanju budući da je već naredni korak ispravno napisan. Al' eto, čisto da napomenem.
JohnLocke je napisao:P.S. izostavio sam [inlmath]\pi[/inlmath] jer nebitan kod izvoda.
Ne preporučujem ti da to radiš. Ako profesor koji to pregleda drži do ispravnosti zapisa (što lično smatram da bi trebalo da čini), tretiraće ti to kao grešku. Broja [inlmath]\pi[/inlmath] (ili bilo koje konstante) možeš se osloboditi tek nakon izjednačavanja izvoda s nulom, jer tada obe strane jednačine možeš pomnožiti ili podeliti bilo kojom konstantom različitom od nule.
JohnLocke je napisao:Aha znaci ipak je to to, a sta je sa maksimalnom povrsinom, sta da je glasio tako zadatak

Zadatak nije mogao tako glasiti, jer pri fiksiranoj zapremini maksimalna površina ne postoji, postoji samo minimalna:
[dispmath]\begin{cases}
V=\pi r^2H\\
P=2\pi r(r+H)
\end{cases}\quad\Longrightarrow\quad P=2\pi r^2+\frac{2V}{r}=ar^2+\frac{b}{r}[/dispmath] Prema tome, pri fiksiranoj zapremini, površina predstavlja neku funkciju po [inlmath]r[/inlmath]. Odmah vidimo da će za [inlmath]r\to0[/inlmath] prvi sabirak težiti nuli dok će drugi težiti beskonačnosti, prema tome, površina će težiti beskonačnosti. Takođe, vidimo da će za [inlmath]r\to+\infty[/inlmath] prvi sabirak težiti beskonačnosti dok će drugi težiti nuli, pa će površina opet težiti beskonačnosti. Ako ovakvu funkciju analiziramo i nacrtamo njen grafik, on će izgledati ovako:

- povrsina.png (1.04 KiB) Pogledano 2897 puta
Prema tome, postojaće neki poluprečnik osnove [inlmath]r_T[/inlmath] za koji će površina takvog valjka biti minimalna, ali maksimum površine ne postoji, budući da površina može ići u beskonačnost.
Možeš to posmatrati i ovako. Kako zapreminu valjka održavamo konstantnom, pri porastu poluprečnika osnove povećavaće se površina osnove a visina valjka će se smanjivati i imaćemo jedan disk koji će se sve više stanjivati, dok će mu poluprečnik (samim tim i površina) sve više rasti, do beskonačnosti. Kod takvog tela glavni deo površine će činiti gornja i donja osnova, dok će površina omotača biti zanemarljiva.
Ako krenemo u suprotnom smeru, tako da smanjujemo poluprečnik osnove a povećavamo visinu, valjak će poprimiti oblik sve tanje i tanje žice i kod nje će glavni deo površine biti upravo površina omotača, dok će površina gornje i donje osnove biti zanemarljive. Kako visina raste u beskonačnost, rašće u beskonačnost i površina omotača, a samim tim i površina takvog valjka (da ne kažem žice).