To ti je sad čista intuicija.
Kod aritmetičkog niza znamo za pravilo da je zbir prvog i poslednjeg člana jednak zbiru drugog i pretposlednjeg, a to je, opet, jednako zbiru trećeg i pretpretposlednjeg... Pa je nekako logično da ih tako i grupišemo – prvi s poslednjim, drugi s pretposlednjim... Ima ona
anegdota o Gaussu kako je, još kao dete, fascinirao svog učitelja načinom na koji je sabrao sve brojeve od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]100[/inlmath]. Način na koji je on radio može se primeniti na bilo koji aritmetički niz s parnim brojem članova. Kod arimetičkog niza s neparnim brojem članova bio bi sličan postupak, samo što bi, tada, onaj srednji član niza, siromašak, ostao nesparen ni s jednim drugim članom. Ipak, ovaj postupak u kojem se sabiraju dve sume, pri čemu je druga napisana od poslednjeg ka prvom elementu niza, elegantno obuhvata oba slučaja – i paran i neparan broj članova aritmetičkog niza.
Kod geometrijskog niza vidimo da u svakom sabirku figuriše [inlmath]a_1[/inlmath], a da je svaki naredni sabirak [inlmath]q[/inlmath] puta veći od prethodnog. To nekako nameće ideju da, ako sumu pomnožimo sa [inlmath]q[/inlmath], dobićemo novi niz sabiraka od kojih su skoro svi isti kao i u prethodnom nizu sabiraka, s tom razlikom što prvi sabirak iz prethodnog niza ovde nedostaje, a pojavljuje se, kao poslednji, sabirak kojeg nije bilo u prethodnom nizu, a to je [inlmath]a_1q^n[/inlmath]. Dušu dalo da jednu sumu oduzmemo od druge i to sve poskraćujemo...