-
+1
Ovi korisnici su zahvalili autoru
Daniel za post:
helena
Reputacija: 4.35%
od Daniel » Ponedeljak, 16. Decembar 2013, 23:02
Uglavnom intuicija, koja se stiče posle dosta provežbanih zadataka. Kad vidiš razliku dva izraza pri čemu oba teže beskonačnosti (pa je njihova razlika samim tim neodređena), a bar jedan od ta dva izraza je kvadratni koren, tada se nekako logično nameće da treba da se oslobodimo korena, a to ćemo postići tako što izvedemo neku radnju pomoću koje u brojiocu dobijemo kvadrate ta dva izraza. Upravo za to je idealna ta formula [inlmath]a-b=\frac{a^2-b^2}{a+b}[/inlmath], jer se njome izrazi u brojiocu kvadriraju, pa se ti kvadrati krate s korenom (ili s korenima, ako ih ima dva). Tačno je da ovim postupkom sad dobijamo kvadratni koren u imeniocu, ali ćemo u imeniocu sada imati zbir (a ne razliku) dve beskonačne veličine, što više nije neodređen izraz, već je beskonačno, pa će se, verovatno, kratiti s nekim beskonačnim izrazom u brojiocu, nakon čega nam ostaje konačna vrednost kao rezultat za taj limes...
I do not fear death. I had been dead for billions and billions of years before I was born, and had not suffered the slightest inconvenience from it. – Mark Twain